Povijest Otoka Korčule

Iako Korčulani vole identificirati Antenora, koji je pobjegao iz Troje, kao osnivača grada, tu se nalaze čak i stariji grobni humci iz neolitika, i moguće feničko naselje i grčka kolonija osnovana iz Cnidusa. Osim drva i smole za brodove, Korčulanski kamenolomi opskrbljivali su kamen za građevine daleko čak do Beča i Stockholma. Najranije ime otoka je Korkyra Melaina, znači "Crni Krf" - "crno" možda zbog svojih tamnih borovih šuma koje su uvijek davale brodograđevni materijal.

Otok je bio dio rimske provincije Dalmacije do velike seobe. Početkom 7. stoljeća, avarska invazija dovela je Slavene. Kako su se barbari počeli naseljavati na obali, lokalno stanovništvo moralo je potražiti utočište na otocima. Duž dalmatinske obale slavenski napadači iz gornjeg Balkana preuzeli su kontrolu nad područjem gdje Narenta (Neretva) rijeka ulazi u Jadran, kao i na otocima, kao što su Hvar (Lesina), Korčula (Curzola) i Lastovo (Lagosta), koji štite ušće rijeke. Slika iz 1800. g. u muzeju u Koručula patriotski predstavlja "Dolazak Hrvata na more", pokazujući grupu srednjovjekovnih vitezova, koji, sa visine planina hrvatske obale, dive se vidiku na Jadransko more. Pokrštavanje Slavena započelo je kasnije u stoljeću.

U početku prvi mletački trgovci bili spremni plaćati godišnji danak da imaju siguran prolaz brodova od "Narentine" (Neretvanskih) pirata sa dalmatinske obale, ali u 998 "Curzola" je došla pod izravnu kontrolu Venecije, i na kraju mletačka diplomacija i sila je osnovala hegemoniju gornjeg Jadrana. Dužd Pietra II Orseolo preuzeo je titulu Dux Dalmatinorum ("knez od Dalmatinaca"). Tijekom 12. stoljeća nasljednicima grofa Curzola upravljaju iz Mađarske i iz Genove, i uživaju u kratkom razdoblju nezavisnosti, ali nakon 1255 nasljedni grofovi opet pod Venecijom. Marco Polo je vjerojatno rođen u Curzola u 1254, u poznatoj obitelji trgovaca. Genoa je poražila Veneciju u Curzoli u 1298, ali u dužem razdoblju su eliminirani iz Jadrana. Marco Polo je zarobljen od strane Đenovljana u borbi i proveo vrijeme u Đenovljanskom zatvoru pišući o svojim putovanjima.

"Curzola" se predala Mađarima u 1358, i kupljena je od strane Dubrovačke Republike (1413-1417), a na kraju se proglasila podanikom Venecije u 1420. U 1571. čvrsto se branila od Turaka u bitci kod Lepanta da je dobila oznaku Fidelissima od pape. Od 1776 do 1797 Curzola je nasljedila Lesina (Hvar), kao glavni venecijanski utvrđeni arsenal u ovoj regiji. Tijekom napoleonskih ratova je vladali su Rusi, francuzi (Ilirska provincija) i britanci, i u konačnici dolazi pod Austriju u 1815.

Korčula je bila pod talijanskom okupacijom u razdoblju 1918-1921, a nakon toga je pripojena Hrvatskoj, koja je tada bila dio Jugoslavije. Nakon pada druge Jugoslavije u 1990, Korčula je dio Hrvatske.